| IDEJE - INOVACIJE - PATENTI |
|
|---|---|
| "NEVIDLJIVI RADAR" - RADAR ZA PASIVNO OSMATRANJE (stranica postavljena: 21.10.2004) | |
| Kratko podsećanje na princip rada klasičnog radara: Kod klasičnog radara predajnik i prijemnik su na istom mestu. Antena je obično zajednička i obično ima uzak dijagram zračenja po horizontali, oko 1 stepen, i nešto širi po vertikali, obično 15-20 stepeni.
Predajnik šalje kratke impulse radarske energije u smeru u kom je antena okrenuta. Kada taj impuls udari o prepreku radarska energija se odbija u skladu s teorijom o upadnom i odbojnom uglu. Deo te energije koji na povrsinu prepreke padne pod uglom 0 step. odbija se nazad ka prijemniku. Merenjem vremena - mikrosekundi, od momenta predaje impulsa do memomenta prijema odbijene energije dobije se daljina do prepreke. Smer na tu prepreku, objekat je ustvari ugao koji antena ima u odnosu na pravi sever na toj stajnoj tacki. Ako je objekat u vazduhu za pravilno odredjivanje pozicije potreban je i podatak o visini, a on se dobije od drugog radara koji ima antenu sa veoma uskim dijagramom zracenja po vertikali i cija se antena "klati", odn. ona daje podatak o "mesnom uglu", tj, o vertikalnom uglu, a visina se onda izracunava na bazi podataka o smeru, daljini i mesnom uglu. I to je sve. | |
| Sustina principa rada radara je: impulsni rezim rada, usmerenost antene i njena orjentacija prema severu | |
| Najveca slabost klasicnog radara je sto on MORA DA ZRACI ENERGIJU kako bi mogao da otkriva objekte u okolnom prostoru. Ovo se pokazuje kao najveca slabost zato sto danas postoje mocna i automatizovana sredstva za otkrivanje, lokaciju i unistavanje radara antiradarskim i drugim precizno vodjenim raketama koje u roku od par minuta "resavaju problem", tj. unistavaju radar, ali i sve sto se nalazi u njegovoj blizini. | |
| Cilj ovog rada je da ukaze, odn. da reafirmise mogucnost otkrivanja objekata i u slucaju kada su predajnik i prijemnik razdvojeni i to ne malo, nego na desetine, pa i stotine kilometara. Danasnja tehnologija to omogucava Koji su temelji za ovakvu tvrdnju: 1. U okolnom prostoru postoji niz signala impulsne prirode, sto je veoma bitna pretpostavka, a koji sluze u neke druge svrhe, npr: Zemaljski TV predajnici, radarski signali snaznih osmatrackih radara iz okolnih zemalja, radarski signali snaga napadaca u slucaju kada "neko" krene na "nekoga" u rat, koji svojim radarima osmatra prostor iznad napadnutog, Satelitski TV signali, itd. 2. Energija se od prepreke u prostoru odbija pod istim uglom pod kojim je na nju "pala", a to znaci da je verovatnoca da ce se ona vratiti radarskom prijemniku koji je uz predajnik, ili je sasvim na drugom mesti je potpuno jednaka, (50%:50%), i to je opste poznato i prihvaceno od davnina. 3. Sinhronizacija prijemika sa predajnikom nije nikakav problem, a kao primer uzmimo TV prijemnike koji se uspesno sinhronizuju na predajnik, bez obzira na lokaciju. 4. Antene sa elektronskim "okretanjem" snopa. Antena je nepomicna a "snop zracenja" se okrece brzinom koja se po zelji moze podesavati odgovarajucim upravljackim signalom. | |
Na slici levo vidimo princip pasivnog osmatranja. Predajnik zraci u impulsnom rezimu i kruzno, neusmereno, odn. jednako u svim pravcimaNeki objekat se nalazi na poziciji kao na slici. Na mestu prijema imamo dve usmerene antene: jedna je okrenuta ka predajniku i prima direktni signal, a druga ka objektu - cilju. Direktni signal vrsi sinhronizaciju prijemnika i omogucava merenje kasnjenja odbijenog signala. Na osnovu tog vremena i ugla "alfa", te procenjenog, ili na drugi nacin merenog podatka o medjusobnoj udaljenosti "b" koja se ovde izrazava kao vreme u mikrosekundama potrebno da elektromagnetna energija predje tu udaljenost, odredjujemo udaljenost do objekta. Smer se odredjuje kao smer prijemne antene u odnosu na sever. Tako imamo dvodimenzionalno odredjenu poziciju. Ako je objekat u vazduhu potreban je i vertikalni ugao, ali da ne komplikujemo situaciju, to je vec poznato. Ukoliko imate komentar, pitanje ili zelite kontatkt sa autorom kliknite ovde | |
|
